Dok su novembarskih dana gospodarili sunčevi zraci, ka vječnosti se uputila naša draga profesorica i prijateljica Vinka Šarenac. Sa sobom je ponijela veliku dušu, a nama ostavila sjećanje na njen svijetli i plemeniti lik.
Kao dugogodišnja pedagoška radnica naše Škole, Vinka se isticala svojim neumornim radom i pokazivala kreativnost u svome radu, jer je i sama bila umjetnica. Mnoge generacije su osjetile plodove njenoga rada i do kraja sa njom nastavili druženje, poslovnu saradnju i prijateljstvo.
Vinka je rođena u Goraždu 1957. godine, a diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studijska grupa Istorija jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik 1980. Radila je kao profesor književnosti u Gimnaziji u Goraždu, a od 1992. godine u JU OŠ „Orjenski bataljon” u Bijeloj.
Dobitnik je mnogih nagrada: Prva nagrade na Limskim večerima poezije Priboj na Limu, prva nagrade „Vukovo pero“, prva nagrade za ljubavnu poeziju „Zlatni pesnički prsten“ Subotica – Palić, prva nagrada za ljubavnu poeziju udruženja invalida Jugoslavije Novi Sad 2005. „Srebrni albatros“ Udruženja pisaca dijaspore Frankfurt na Majni.
Bila je član Udruženja književnika Crne Gore i počasni član Srpskog književnog udruženja „Miloš Crnjanski” u Švedskoj. Objavila je knjige pesama: „Zavatreni krug“, „Pjesme radosti“, „Zlatno doba“, „Nježno sa zgarištima“,„Hitac za bijelog galeba“, „Bagrem i sneg beo“, „Vrištaću ako ništa ne pokušaš“, „Raboš srca i pogače”.
Vrijeme koje dolazi ne može i neće izbrisati sve trenutke koje smo proveli sa njom, i u našim srcima ostaće ono što je bila: dobar čovjek, uspješna nastavnica i melaholična pjesnikinja.
Učenici i kolektiv JU OŠ „Orjenski bataljon“ – Bijela
Dragoj nastavnici Vinki
Zatvorila se jedna knjiga, izuzetno bogatog sadržaja. Knjiga puna dobrih, plemenitih djela. Prestalo je kucati VELIKO srce.
Tužna vijest, u srijedu ujutro, poput munje pronijela se našim malim mjestom.
Kažu Kinezi da postaješ čovjek kada napišeš knjigu, dobiješ dijete, posadiš drvo… Vi ste napisali mnogo knjiga, rodili dijete i izveli na put mnogu drugu djecu.
Pa evo i nas, skoro… ne do kraja, nažalost, … Bili ste nam druga majka.
Nastavnice, hvala Vam za sve što ste učinili za nas, prije svega naučili da budemo ljudi, pošteni, BAŠ ONAKVI KAKVI STE VI BILI!
Hvala za mnoge trenutke provedene sa nama, hvala za trud koji ste uložili za nas! Hvala što ste se borili za nas i onda kada to nijesmo zaslužili! Najmanje što mi možemo da uradimo jeste da Vam obećamo, da sav Vaš trud nije bio uzaludan, i da ćemo se potruditi da ostanemo ljudi. Hvala što ste nas naučili mnogim stvarima u životu, davali životne savjete, bili ste naš životni saputnik, sve do Vašeg posljednjeg dana! Voljeli ste svakoga od nas jednako, kao svoju djecu.
Kažu čovjek je bogat onoliko koliko djece ima. Mi smo svi bili Vaša djeca, ne samo mi već i mnogi drugi prije nas, i ostaćemo. Nedostajete nam mnogo, i nedostajaćete nam svakog dana, i ono vaše „Djeco moja vidjeću vas ja za 10 godina…“
Žalimo što nećemo završiti osnovnu školu sa Vama, uz Vas, kao našu najveću podršku, napraviti sliku – posljednju, pored svih onih koje imamo zajedno.
Ništa više nije isto, svi osjećamo prazninu u srcu. Još jednom Vam neizmjerno hvala za sve, uvijek ćemo Vas poštovati i nikad Vas nećemo zaboraviti!
Hvala za krila, letjećemo sami…
Počivajte u miru, neka Vas anđeli čuvaju, voli Vas Vaše IX-1!
Tara Rašković IX-1
VJEČNOJ ZUBLJI – Vinki Šarenac
NAŠA VELIKA SESTRA u svoj se zavičaj vrati,
u njena brda i ravnice među časne pretke,
preslicu joj pruži brižna mati
– u ljude se ubrajala veoma rijetke.
Slušaće zvukove zapjenjene Drine,
gledati orlove što lete visoko,
brinuti o nama s Božje visine
– njeno plemenito – i srce i oko.
Čašu si nam vode pružala pod svodom,
brisala suze sa tužnih nam lica,
ogrnuta ljudskom i Božjom prirodom
– utjeho naša – naša uzdanica.
Na tvom će grobu porasti cvijeće,
zalivaće ga duša i vrijeme neko,
voljela si život i svako proljeće
i kraj Drine predvečerje meko.
Drumovi sudbine nosiše te svuda,
sijala si svjetlost blagorodnom rukom,
vjerovala u život i Božja čuda
– drugovala s radošću i golemom tugom.
O, počivaj s mirom u nemirnoj grudi,
nek` prolaznik katkad tvome grobu svrati,
jer prijatelj bješe svih na zemlji ljudi,
O, VELIKA SESTRO, DRAGA NAŠA MATI!
Milun Đurđevac