Po veoma hladnom vremenu, u ranim jutarnjim satima, 18.12.2018. godine sto dvadeset učenika osmih i devetih razreda JU OŠ „Orjenski bataljon“ iz Bijele uputilo se, u pratnji odjeljenjskih starješina i koordinatorke nastavnice Vinke Šarenac, ka Cetinju, preciznije, u Zetsko kraljevsko pozorište da na poziv Zetskog Doma, u okviru projekta „Dan umjetničkog obrazovanja“, o trošku Ministarstva prosvjete, gledaju pozorišnu predstavu „Kapital za djecu“, koju je Petar Pejaković režirao i osmislio sa učenicima cetinjskih škola i koja se već četvrtu godinu izvodi za djecu u ovom pozorištu.
Prevoz učenika i lanč-pakete za sve posjetioce obezbijedilo je Ministarstvo prosvjete.
Pozorišna predstava je počela u 11,30 h umjesto najavljenog termina u 11,00 h iz razloga što su mladi glumci, učenici srednjih cetinjskih škola, tog dana morali da odrade svoje redovne pismene zadatke i pozavršavaju svoje redovne obaveze u školi, što je kod naših učenika i nastavnika naišlo na puno razumijevanje i odobravanje. Učenici su čekajući predstavu uživali na snijegu, za kojim čeznu u primorju, tako da se dječija radost uduplala.
Organizatori i vrijedno osoblje Zetskog Doma pomogli su gostima oko smještaja u sali i ložama, tako da su boravak u pozorištu učinili udobnim, a atmosferu prijatnom, te se predstava mogla, s nesmetanom i potpunom pažnjom, u cijelosti odgledati.
Možda bi ovdje trebalo izreći zahvalnost Ministarstvu prosvjete i Zetskom kraljevskom pozorištu na inicijativi da mlade nenaviknute na pozorište vrate istom, otvarajući im širom vrata pozorišne scene nudeći svaku pogodnost i širok repertoar naslova i, naravno, sve gratis.
Istini za volju, nije samo navedena činjenica oduševila posjetioce. I učenici, kao i njihovi nastavnici, ostali su zapanjeni pred prizorima i scenama koje su se tako plastično smjenjivale sipajući kao iz rukava obilje novih emocija, iznoseći pitkim i razumljivim govorom bezbroj dilema i problema, i još više ideja i poruka pred svoje posmatrače. Glumci su se u jednom trenutku kretali salom i zalazili duboko u publiku darujići ih slatkisima, pecivom i umjetničkim djelima, pretpostavljamo, likovnim prvencima srednjoškolaca, čime se ostvarila prisnost između publike i glumaca, koja se razvila u živ dijalog nakon predstave. Učenici su imali priliku da razgovaraju sa glumcima o svemu što smatraju relevantnim. Posebno zapaženo bilo je pitanje učenika VIII 1 razreda Jakše Roganovića:
„Da li ste prije predstave pročitali „Kapital“ Karla Marksa?“, na šta su glumci odgovorili da nijesu, ali su ga pitali da li je on pročitao isto djelo. Učenik je negativno odgovorio na njihovo pitanje, ali je i rekao da ga mjesecima traži, unatoč činjenici da ga nastavnici upozoravaju na činjenicu da je djelo neprimjereno njegovom uzrastu. Pošto je Jakšu zanimalo kakvu vezu ima predstava sa Marksovim djelom, glumci su odgovorili da je scenarij za njihovu predstavu nastajao spontano, u saradnji sa režiserom Petrom Pejakovićem i prilozima svakog od njih pojedinačno, čime ovo originalno djelo dobija na snazi.
No, sam komad je bio toliko upečatljiv da ni nastavnici nijesu ostali po strani. Naročito se dojmio komentar koordinatorke Vinke Šarenac koja je izjavila da joj je predstava, za koju glumci kažu da su je zamislili kao humoresku, u nekoliko navrata nagnala suze na oči, koliko sjajnim scenskim nastupom, toliko širokim spektrom postavljenih pitanja, od strane mladih Cetinja, pred društvo u kome zive, sa strahom i strepnjom da su gotovo bez odgovora, a problemi Pandorina kutija, te se kao poruka komada vijorila negdje u zraku, slutnja, da mladi žele otići negdje drugdje gdje misle da je bolje, da su bolji uslovi za život, rad, zaposlenje i štošta drugo. Vinka je u razgovoru sa glumcima pokušala, iz perspektive dugogodišnjeg radnika u školi i svog dugog životnog iskustva (i sama pjesnik), ukazati na snažnu poruku Šantićevih stihova; „Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijat’ k'o što ovo grije…“, jer, kako je naglasila, moramo imati vjeru i nadu da će uskoro doći bolja vremena i sveopšti napredak i boljitak, a da su mladi jedini istinski kapital za koji se svi zajedno moramo boriti i taj kapital sačuvati za sebe, u svojoj zemlji, za buduće, srećno doba. Govor koordinatorke iz Bijele imao je odjek i naišao na sveopšte odobravanje.
I glumci i organizatori, i učenici i njihovi nastavnici ponijeli su sjajne utiske iz pozorišta, Učenici su otišli u posjetu Narodnom muzeju i Dvorcu kralja Nikole, a glumci se spremali za sljedeću predstavu za učenike iz Bara.
Kada su, nakon jednočasovne šetnje gradom, krenuli kući, učenici su primijetili da se snijeg otopio, iako je trebalo da ga mraz stegne u popodnevnim satima.
Neko od učenika je poluglasno rekao da se led otopio od tolike ljepote i umjetnosti na jednom mjestu,
I bio je u pravu.