Poštovani čitaoci, ovih dana smo razgovarali sa uspješnim ljudima iz naše sredine.
Bili smo u posjeti direktorici DOO “Vodovod i kanalizacija” gospođici Oliveri Doklestić i vlasniku kompleksa hotela “Carine” gospodinu Čedu Popoviću, koji su značajnim sredstvima donirali našu Školu.
INTERVJU SA ČEDOM POPOVIĆEM
1. Kakvu emociju u Vama izaziva riječ ,,djetinjstvo˝?
-Moje djetinjstvo je bilo dosta drugačije od djetinjstva današnje djece i lično smatram da dijete koje ne provodi djetinjstvo na selu uz babu i djeda, nema pravo djetinjstvo.
2. Opišite nam ukratko jedno jutro u Vašem domu u djetinjstvu
-Rođen sam na Medunu, a 1963. preselili smo se u Kuće Rakića. Prvi razred osnovne sam završio na Medunu. Tada je to bio drugačiji život. Ustajalo se veoma rano; puno se radilo. Moja porodica držala je stoku i svi su imali zaduženja, čak i mi djeca.Nije bilo televizije, ni interneta; uglavnom smo imali fizičke aktivnosti.
3. U koju osnovnu školu ste išli i kakav ste bili đak?
-Prvi dio sam završio na Medunu u OŠ,, Đoko Prelević˝, a ostale razrede na Mahmut Lekiću u Tuzima. Tokom čitavog školovanja bio sam odličan đak.
4. Sjećate li se nekog učitelja, nastavnika? Po čemu?
-Sjećam se svoje učiteljice Božidarke Jovanović. Zanimljivo je to da je ista učiteljica bila i mome sinu, iako sam ja 1956. a sin 1986. godište.
5. Iz ovog ugla gledano, da li biste nešto mijenjali u osnovnoj školi?
-Iskren da budem, u onoj ne, u ovoj da.
6. Kažite nam nešto o sebi što od djetinjstva stoji zapretano u Vama: neka dječačka radost, tuga, nešto što ste potisnuli duboko u sebi?
– U mom djetinjstvu srećnim su nas činile male stvari, neke sitnice na koje danas niko ne bi ni obratio pažnju. Pošto smo nosili opanke, kada bi roditelji otišli u grad da nam kupe one malo ljepše, bili smo presrećni. Za vrijeme raspusta odlazili smo na Carine kod Komova. Otuda pamtim samo lijepe uspomene pa sam zbog toga dao naziv svojoj firmi ,,Carine´´.
7. Šta ste kao dijete željeli da postanete u životu?
– Moji djed i otac su se bavili poljoprivredom, pa sam i ja poželio da krenem njihovim putem tako da sam u jednom periodu svog života bio najbolji individualni poljoprivrednik u Crnoj Gori. Kako to obično biva u jednom periodu života, počeo sam se baviti onim što i danas radim.
8. Čovjek se mijenja sa sazrijvanjem. Da li je u vama sazrijevao Vaš dječački san ili Vas je napustio?
– Zaista mogu reći da živim svoj dječački san, a on je podstaknut mojim kućnim vaspitanjem: marljivost, odgovornost, tačnost i poštenje. Tako vaspitavam i svoju djecu.
9. Da li ste tada mogli pretpostaviti da ćete se baviti ovim poslom?
– Nijesam.
10. Šta Vas je opredijelilo za ovaj posao?
– Kao što sam rekao, najprije sam se bavio poljoprivredom, potom sam radio u RTCG deset godina. Privatnim biznisom počeo sam se baviti 1991. godine. Ovaj posao došao je sam po sebi.
11. Da li ste zadovoljni učinkom uloženog truda u ovom poslu i koliko sati dnevno ste angažovani?
– Zadovoljan sam. Pritom moram reći da ako želim da budem uspješan i da posao obavljam kvalitetno, onda moje radno vrijeme ne može biti ograničeno. Trudim se da zaposleni u mojoj firmi, kao i moja porodica, budu zadovoljni i mojim radnim vremenom, a i uspjehom u poslu.
12. Koliko se isplati upornost kad nemate pozitivan ,,vjetar u leđa”?
– Upornost je vrlina. Ko god je uporan, upornost mu se na kraju isplati.
13. Postoji li djelotvoran recept za uspjeh u žovotu?
-Postoji. Čovjek mora biti radan, vrijedan, pošten i uporan.
14. Kaže se ,,trnovit je put do zvijezda”. Da li je i vaš bio trnovit?
-Apsolutno.
15. Koji lični uspjeh želite podjeliti sa nama?
– Moj najveći uspjeh je harmonija moje porodice; moja dva sina i troje unučadi. Ko sačuva porodicu u današnje vrijeme, postigao je uspjeh.
16. Znamo da često donirate u sport, kulturu i obrazovanje. Koji sport favorizujete? Zašto?
– Poznat sam po tome da volim da pomažem ljudima: kako u sportu, kulturi, tako i u drugim humanitarnim akcijama. U Herceg-Novom pomogao sam VK „Jadran“, a ne odbijam gotovo nikad kada mi se neko obrati za pomoć.
17. Šta najradije čitate: koju literaturu, pisca, djelo?
-Više volim stare pisce, vjerovatno zato što sam potomak Marka Miljanova. Istakao bih njegovo najvažnije djelo“ Primjeri čojstva i junaštva“. Smatram da ovo djelo treba da čitaju i današnje generacije.
18. Da li je Vaša porodica oslonac ili inspiracija za Vaš uspjeh?
– I jedno i drugo
19. Koju vrlinu, karakternu osobinu, cijenite kod sebe?
-Malo je neprijatno o sebi govoriti. Ali osobine koje cijenim kod drugih, trudim se da primijenim i na sebi.
20. Kada biste ponovo morali da krenete ispočetka, da li biste i šta bi mijenjali na svom putu ka uspjehu?
-Ništa ne bih mijenjao.
21. Koji su vam planovi za budućnost?
– Kao što je poznato bavim se hotelijerstvom. U Bijeloj imam dva hotela i jedan depadans, a sada gradim jedan u Kumboru.
22. Šta Vas posebno inspiriše da istrajete na putu Vašeg uspjeha?
– Želja za napretkom i moja porodica; što je želja svakog normalnog čovjeka.
23. Šta biste savjetovali mladom naraštaju?
– Najprije bih se pozabavio jednom ozbiljnom reformom u obrazovanju. Smatram da se dobrim dijelom nerad i neodgovornost ukorijenila u mlade naraštaje. Istovremeno, porodica je stub svakog društva. Zdrava porodica čini zdravo društvo. Porodično vaspitanje i dobro društvo važni su za svakog mladog čovjeka, to ni jedan omladinac ne smije smetnuti sa uma.
Intervju vodile:
Natalija Zloković, učenica IX 1,
član Literarno-dramske sekcije
i nastavnica Vinka Šarenac